Školsko ocjenjivanje 
Vrsta: Seminarski | Broj strana: 15 | Nivo: Pedagoski fakultet

Uvod
Dokimologija je relativno mlada znastvena disciplina koja je utemeljena tek sredinom tridesetih godina ovoga stoljeća. Dokimologija se sastoji od dviju grčkih riječi i to od: dokimos- što znaći pokušan, dokazan i od logos što znaći istina,znanost.
Nastala je u razvijenim zemljama Evrope i u SAD jer se pojavljuje potreba za istraživanjima kojima će nastojati proučiti utjecaj čitava niza činalaca na donošenje odluke različitih natječajnih komisija, komisija za procjenu ljudskog djela, radnog učinka, školskog postignuća i slično, koje pak nije moguće objektivno mjeriti.
Njezina zadača je da na temelju svestranog proučavanja tih prilika pronađe i praksi ponudi prikladnije i valjanije načine i postupke prosuđivanja i ocjenjivanja.
Školska dokimologija čini značajan dio dokimologije jer se bavi pitanjima ispitivanja i procjenjivanja učeničkih odgojno- obrazovanih postignuča u školama. Ona nastoji identificirati i proučiti utjecaj svih onih faktora koji, posebice u subjektivnom načinu ispitivanja i procjenjivanja, te pronaći načine i postupke što objektivnijeg i pouzdanijeg, a time i valjanijeg ispitivanja i mjerenja učeničkih znanja i drugih odgojno – obrazovnih postignuća.
Ispitivanje i ocjenjivanje učeničkih znanja
Ima više postupaka problematićnih ispitivanja i ocjenjivanja učeničkih znanja u školama (i to psihologijskih, pedagoških, socioloških, pravni i drugih) pa je odatle i pojmovima ispitivanja i ocjenjivanja moguće dati i nešto različitije određenje.
U psihologijskom smislu školsko ispitvanja znanja takav je postupak u kojem se pitanjima upučenim subjektu (učenika) izazivaju reakcije znanja.
Pitanja mogu biti dana u usmenom ili pismenom jezičnom obliku (katkad slikovno, a i grafički) i mogu od učenika zahtjevati akualizaciju ili užih ili širih sadržaja njegova predhodna učenja.
Provjeravanje je sustavno prikupljanje podataka o tome kako se učenici ili odrasli polaznici približavaju željnim postignućima, to jeste odgojno – obrazovnim ciljevima.
Obavlja se usmeno, pismeno ili posmatranjem psihomotornih radnji, a dobiveni podaci služe i nastavniku i učeniku, odnosno polazniku.
Rezultati se provjeravanj po pravilu ne ocjenjuju.
Ocjenjivanje je razvrstavanje u kvalitativne kategorije. To je svojevrsno kvalitativna analiza pri kojoj kao dobiveni kriterij služi stupanj postignuća određenih ciljeva.
Ocjenjivanje pojedinca i grupe provode se na osnovi ispitivanja, usmenih ili pismenih te na osnovi promatranja rada.
Pri ocjenjivanju se mogu, ali i ne moraju uzeti u obzir uvjeti u kojima su rezultati postignuti.
Vrednovanje ( evalvacija, valorizacija) najčešće znaći ocjenjivanje, s tim što se uzimaju u obzir uvjeti u kojima su rezultati postignuti.Tako će višu ocjenu za objektivno jednak rezultat dobiti nastavnik koji radi u loše opremljenoj seoskoj školi nego onaj u dobro opremljenoj školi u velikom gradu.
U postupku ocjenjivanja prosuđuje se vrijednost učenikova odgovora, i to jedinicama takve ordinalne ili redoslijedne ljestevice kakvu predstavljaju školske ocjene i tako posredno mjere njegova znanja.
Upotrebljava se ljestevice od pet ocjena ili pet kvalitativnih kategorija kojima su pridodane i brojčane vrijednosti.
Tako se učenička znanja na ispitima procjenjuju ocjenama:

---------- CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU. ---------- 

www.maturski.org 

 

MOŽETE NAS KONTAKTIRATI NA E-MAIL: [email protected]